modrarijeka

Dobrodošli na moj blog

07.08.2018.

Ako možeš zaboravi











Malena moja

ti su djevičanska ljubičica

moja modra rijeka

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi



tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi




29.07.2018.

Sjećanja o Oliveru Dragojeviću











Svi će van prićat' - Premino legendarni pivač Oliver Dragojević.I ,otom potom ,nabrajat' puke činjenice.Te Oliver ovo ,te Oliver ono.

Šturo i nemušto.Ćlančić, u par riči sprcat jedno bogato življenje,jedno poetsko - muzičko vrelo i fajront.


Aha,kako ne!


E. pa mi nećemo greti tim putem,jer ne mere to tako.

Srećom , i Božijom milošću imamo i vremena i jubavi da pišemo sićanja.



Usnia je veliki čovik ,koji je jubio i živija život,

i pretočia ga u stihove,koji su plijenili jubavlju,

iskrenim porukama , bolom i tugom,

jer eto takva vam je svaka prava jubav.

Stihove zavio u nježnu muziku.

plemenitošću prijemčivu svim onom lijepim insankama

koja ljubav,bol i tugu, ali i sreću i radost,

prelipog života u svojim krhkim srcima nose.



Mi ,mahalaši smrt ne prihvatamo,mi život slavimo,

jer voljeni i dalje žive , u jednom lipšem svitu,

gdje nima boli i tuge,

gdje jubav,dobrota i milost vično sjaje.



** Sjećanje Prvo



Sve san i' zva Mila Nadalina



Jema je'na lipa

i još je'na mila

pa još je'na draža

bezbroj njih

prelipih bambina

i poneka raskošna šjora

Milostivi da mi duši prosti

sve san i' zva Mila Nadalina

blesan

nisan ih znan razlikovat

torte su znale od jajinca mišat

podobro i raznoliko

a za mene jenu milosnu

od badema slatku tortu



ljepote mile

eh što su mišat znale

jajinca ko vjetar lišće

ništa mikser

sve zavisi od damara

i pokreta

u kakvu si formu

jubav meto



Eh,Princeze moje

gdje ste sad...

a srcem djetinjim

miris jasmina

ne prestaje da titra

i boli





   

23.07.2018.

Neznana











Prepisah srcu

svu ljepotu

Ogrtača...

ostadoše snoviđenja

Neznane

ali kako vratiti vrijeme

kad se od mene ukrala

Princeza snena





22.07.2018.

Žena u ljepoti svoje nagosti























Jednom davno rekoh joj , volim te Mila.

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi,i rekla:



-Volim i ja tebe ludice,ali zašto suze u tvome oku.



Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.



Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.



* Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.



Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.



Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim. Još uvijek.



Ne radi obnaženosti, koja je uvijek lijepa,nevina i krhka u svojoj čaroliji,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.




*



A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?



Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.





15.07.2018.

Zagrli











a opet i ponovo

kada se vratiš

zagrli me

stegni jako

a nekako hudo

i pomalo ludo

i ne plaši se

moja si i ti to znaš



opet i ponovo

volio bih

da te volim i ne volim

da skinem okove

a mi srce stišću

damare u led pretvaraju

ne krvare suze

od kristala jantara i žada



a opet i ponovo

a nekako hudo

moja mila ludo

volio bih da dotaknem

volim i ne volim

sjenu tvoje

što iz tame

ružičastom ljepotom me miluje




11.07.2018.

Srebrenica 11.juli 1995.






 



Srebrenica







Srebreničko krvavo more







Krvavi zbjegovi



Krvavi pir srpskih monstruma



Tuga nebeska




04.07.2018.

Sjećanja mnijem











Sve nešto mnijem

sjećanja nekad se vrate

raskorakom nagog tijela

mjesečinom obasjanog

dozivajući mirise prošlih dana

kad skinula si ogrtač

djetinje nevinosti



Sve nešto slutim

sjećanja nekad se vrate

sjenom bjelasanja

sedefaste ljepote

u trenu nerazuma

nježno obljubljene

ružinim latima čednosti



Sve nešto bolim

sjećanja nekad se vrate

nemiri zakolaju tugom

dok tonemo

tragam za krhkom ručicom

koja stere plašt nade

da ublažimo pad snova




30.06.2018.

Basna o Orkici











"Nekad davno bijaše jedan umiljati Usamljeni vuk, kao dio raskošne menažerije,

oliti života zvanog Cirkus.

Na njegovu sreću on ne igra u njemu , vec upravlja njime."


Rekoše neuki:" "Vuk" se umorio i ne mere ganjat' "ovčice" po areni."



Oblajhan srebrenim nitima napravio je Kučicu u cvijeću,

otvorio čudesnii pansion za prelijepa krhka bića,

da mu djevojčice ,privučene mirisom cvijeća i ljubavi,

dolepršaju na dlan, poput ružičaste grlice sa rubinovim ogrlicama .



Ne m're se požaliti.Život je i dalje prelijep.



Ipak u svitanju svakog dana on sa tugom gleda u bjelinu opustjele ljuljačke na trešnjinom stablu,

na kojoj još uvijek treperi sjena one čije ime ne smije izgovoriti...


Čekajući Princezu , plemenitu a nježnu Orku.

koja se ne vraća ,iako je obećala,sjeća se zakletve.

Moja si i ti to znaš...



Nešto u ovoj Basni ne štima!

Još nismo sreli Orku koja se plaši.



Naravoučenije:

Ili plemenite Orke nisu što su nekad bile,

ili Vuk nije Vuk ,nego Mali princ,

pa Orkici grehota na maksumče udarit'.



**

Dopisano


Razum zbori da je Ljepota mila, onomad greškom zalutala u razigrani, ljubavlju i cvijećem obojen vrt.


Srce treperi : Malena me još uvijek voli.


Pa vi vidite šta vam je raditi.


Jal' vjrujete, jal' ne vjerujte!



26.06.2018.

Ljubav bespomoćna kiši i kiši...











Gledajući slike tvoje

prečesto oko zasuzi

dani su tako slabašni

nismo tada znali

kada prođu

povratka nema

godine prolaze

kao sjene nevjesta

izgubljenih u nerazumu

prozirnih velova

djetinjeg ponosa i časti

sa tragovima kiše

javiće se tuge

i sjećanja što tiho slamaju

zagrli me dijete čedno

dok ljubav bespomoćna

kiši i kiši i kiši...

kapljicama ledenih kristala

po plavetnim obalama snova




18.06.2018.

Indexi - Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi











Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi ( mere bit' i piću) poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće,ako nema žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše njeni najmiliji.I ne sahraniše joj gitaru .

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne-amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za sahranu samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.

Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim, grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh.

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.





Stariji postovi