modrarijeka

Dobrodošli na moj blog

21.08.2017.

Nosim srcem nježno voljenje











Nosi srcem nježno

voljenje


dlanom stegni ružu

ljubljenu


ranom zaboli dane

prelijepe


krvlju piši riječi

prebolne


ožiljkom duši ukleši

sjećanje


koliko smo se voljelia

moja malena





20.08.2017.

Sve nešto slutim







Dobro jutro

Mila moja

izvini ako te budim

do jutra ima

tako mnogo

ktomu ponoć miluje raskoš tvoju


volim usnulu da te gledam

tada moji sni

neće da spavaju

od mene bježe

hoće sa tobom da luduju

kažu toplije

i sigurnije im kod tebe

lažu me

hoće da se maze

ušuškaju u raskoši tvojoj


pomislih reći međ tvojim njedrima

bojeći se da ne smijem

zaustavih se

nešto mi šapuće

biće vremena


Ne znam šta je mojim snima

malo poludjeli

blude

valjda se zaljubili



stvarnost i snovi nikad nisu iskrivljeni

oni su tako prirodni i podatni

samo su ljudi lakomi

sve nešto slutim

neuviđavni ja



19.08.2017.

Sjaji iskra













Sjaji iskra zapretena stegom

malograđanštine plitkog uma

kome da se da

kamo da sleti

grudima tvojim uzbibanim

mramornom biserju

pupčanoj rupici u milosti

svilenoj

stegnu grijehom čednim

zarobljenom

pubičnom đardinu pokošenom

raskošem obojenim

da slast svoju trepere

prinose

usnama maksumčeta zabludjelog

u ljepoti sanja

ljubavi vašoj novi univerzum

stvara

do tvoga beskraja





18.08.2017.

U svilenu ponoć kada se oglasi purpurno podne













U svilenu ponoć

kada duhovi putenih tijela

sa prvim kapljicaima kiše

oglase purpurno podne

naših posrtanja

negdje

u plavetnoj sjeni rastanka

upitaću te

mogu li umrijeti

na tvojim grudima

slikajući tvojim skutima

pjesme grijeha



17.08.2017.

Jecaji i izgubljenost













Sve što je dobroti potrebno

jeste mala podrška anđela

u tišini snova



Buka je nebu mrska

osim jecaja snenih

žene u naručju izgubljenosti



> od sutona

boje starog zlata

trajanje počinje



do zore

okupane dugom

kada ustreptala tijela usniju





15.08.2017.

Ona zna sve moje bajke







 





gledam

ne vidim

kroz plavet

ničega

nikoga

ni jedne ruke

u bjelini

nestale labudice

samo mi oči vlaže

umorne

od sna

ona zna

sve moje bajke

oni labudovi

kraj jezera

jedno odleprša

drugo na trnju mre

labuđi krik

ovo vrelo avgustovsko sunce

krivi su za kap u očima

što ne slazi niz lice





 

12.08.2017.

Ah ti tvoga tijela vali













Ah ti tvoga tijela vali

da su samo istinu znali

da doći će galebova dani

suzama sa dlana prizivani



Ma pusti stih u rimi vazduha

jednostavno odiš na raspeće

onog babljeg ljeta u proljeće

zarobljena u plimi neposluha



zaiskriš oči crne oči lažne

čak i prolivene čaše vina

iz kojih osmijeh polako gasne

nudi gorčinu slasti pelina



u ovoj noći uzdrhtalih očaja

poslijendji krici našeg sjaja

nose nam u zagrljaj novi dan

a odimo sahranjivati naš san



11.08.2017.

Bijela dama













Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.:

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Samo, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenoih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima...

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.





10.08.2017.

Bijela dama













Bijela dama sada već sasvim izvjesno

nije sama na odru maksumčeta sjedi

zamišljen pogled u daljinu blijedi

zna učinjeno ubiostvo je bilo svjesno



Nešto je pritišće grudima bol nosi

ah ti glupane jedan nisi moro otići

bilo je vakta sve smo mogli stići

samo da osjetim tvoj dašak u kosi



Imena hladnom bjelinom mramorom sjajna

snivaju i lebde nekako nježno se smješe

najsjanije se prezimenom Nada bješe

misliće neko to je Bijela dama bajna



aha, kako da ne nježni ubica plače

krilima svojim krvavi nož što skriva

na kraju aleje platana to uvijek biva

tugovanki kraja ni bol u vir skače





08.08.2017.

Taki vakat









Danas je poklon ruža sve manje.

One ljepše i mirisnije polako venu ,

a prekrasne su u svome cvatu.

Nema ko da ih zalijeva i mazi.

Neuku "muškarci"

Taki vakat došo,

Ne tuguj Malena .

A gubiš me

Dok poslijednji zemljaski vozovi

dragulje srca moga usporeno melju




Stariji postovi