modrarijeka

Dobrodošli na moj blog

30.06.2019.

Samo jednom se živi



















Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.


Nekako po običaju zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih

snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da

budemo blesavi, nadobudni i pametni.


Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice

svjetlucaju očima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne

želimo da bilo kome  pokvarimo dan.


Nošene tugom  misli  nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.



Čuli ste  izraz : samo jednom se živi.


Jedna pjesma je dodala poentu:


Sve je ostalo varka.


Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim; i

pomišljate : baš i nije neka pamet.


Tada ne znate da jeste. Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli. Nepametno.


Mnogo , godinama , decenijama kasnije shvatite  da se ipak samo jednom

živi. Tada već biva  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.


Sjetite se da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket cvijeća.

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.



Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati,

bojeći se da vam nježna rubinova ruža , umotana u staru , požutjelu novinsku hartiju ne uvene.


Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela ,

cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti i

čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i

nikad neće biti sretnom ljubavlju bojene.


A vijedilo bi. Znali ste to. I tada i sada.


Ta neka , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i

žena , čiji je osmijeh zakačio vaše djetinje srce i dušu.


I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas.


Jer…

Samo jednom se ljubi.


Pa eto, nekako niste imali vremena da zastanete.

Nekako se niste obazirali na   živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružama u rukama.

Ili vas je u nadobudnosti bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je nisti dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili; a vi mladi i u mislima vam običnost života, 

koji , eto , samo jednom se živi.

Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih.


Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i umrlo sa vama.

Da vas je voljela .


Čekala i čekala, čekajući venula i pisala pjesme i neposlana  pisma

ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas ,

i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti. A nije.

Samo jednom se ljubi.

Niste to učinili,.Niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne

bi falilo , da ste i pješke klapnuli na kraj grada. Nije to na kraju

svijeta.


Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško.

Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je , ipak , samo sirotica

sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.


Na kraju svoga puta,  još uvijek snijete  da se zelena vrata njene

kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u

kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce hoće da izleti. Izlazite iz

limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.


I taj pogled , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za

ručicu, poljubite je i šapnete:


-Oprosti mi mila,Volim te …



Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i

oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.  



Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi.


U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite , odmah, ovog časa i

pohitite onoj kojom vaše srce  kuca; da to cvijeće život ne bi spustio na vaš taš.