modrarijeka

Dobrodošli na moj blog

13.09.2018.

Suzama razmaknutim











Jednom kada odiš

svitanjem

krilima djetinjih vjerovanja

zavedena

krpicama purpurnih sjena

kleknuću

u susret svijetu nade

strahom ljubavi

izgovarati ime tvoje

suzama razmaknutim

Božijom milošću

blagoslovljen

a zavoljeh te




08.09.2018.

Težak vakat Gospode moj











željene riječi

prosidbe izgovoriti

ne smijem

a ona zna

dušom čednom

pred nebom

žena

moja je

milostiva



jednog dana

iskonom zapisano

u svjetlicama

uzeće mi dobrotu

družbenicu bolnu

za drugog će je davati

ona će meni bježati

a mrijeti ne mogu

težak a prelijep vakat

Gospode moj




04.09.2018.

Milošću djetinjeg srca











U suton purpurom ljubavi tkanim

pronađoh kučicu u cvijeću

koja nekad bješe na kraju grada

prepoznah crno bijele ptice mene zovu

nisam lutao priznajem

radovala me prelijepa djevojčica

milošću djetinjeg srca



šapatom vidjeh cvijeće ne cvate

nebrigom srebrenih kalendara

oluci moje tuge prislonjeni uz vremešnost

nage nastrešnice prosijavajući kišu u očima

a nepostojeća ostava prokletstva

me očajnički proganjala te noći

ledeći dane nadolazeće samoće



radost pripadanja je pobjedila

poželih da mi srcu nadu pružiš

ljubice bih sadio

rubinovu pupoljak ružu

nalik tebi rađao svakog jutra

da mi dušom zamiriše

osvitom nježnih dodira procvjeta



drveću bih behar poklonjao

da mi bježiš bespućem

nedosanjanih snova

sakrivenih stazom za dvoje

srcem slomljenim utabanom

među jagodama milovanih

bojom orošenih usana tvojih

u krošnjama skrivao suze

jednu djetinju ljuljačku

za tebe ljubavlju njihao



vremenom milosti

milost podari mi

da poslijendju molitvu

na betonu straha

ispod nagorjelog zida želja

sa tobom proučim

oprost za nenadani  odlazak

jedne noći prije neke bijele zime

a sluti se u damarima mojim




29.08.2018.

Tvoje tirkizne noći , djevojčice















Ona sanja







Mjesečeva ruža







Tirkizna noć







Kapija neba







Modra rijeka čežnje







Poslijednja molitva







Neuzvraćena ljubav







Dobri čovjek i ruža ljubavi



U tvojim snovima bez svitanja

mjesečevom čarolijom obasjanim

kleči dobri čovjek pritisnut

čežnjom Modroe rijeke

umoran od lutanja za domom svojim

jedne tirkizne noći

opijen bjelinom ruže koja boli

pred vratima nebeske kapije

ljubavlju uplašen i okovan

ledenim kockama bola oko vrata

djetinjom molitvom šapuće

dobroto mila

suzom neuzvraćene ljubavi

čuvam te od zla




25.08.2018.

Došla si











Dugo smo razmišljali da li je primjerno sada pristaviti ovaj zapis,

kada je rana još jako svježa, a konci nisu izvađeni,

ili ga ostaviti za neka potonja , misaonija vremena.

A opet,sve nešto mnijemo ,čovjek je stvoren od žurbe i zaborava,

a ponekad od iznenadnih nestajanja.



Često razmišljamo kakav je taj osjećaj nekamo pripadati,

nevremenom zaboravivši kako to izgleda.



Pomislih , Galerija će biti mjesto koje se može pripadati.

Jedno vrijeme je i bila.Dok si ti bila u njoj.

Ali, morio me osjećaj privremenosti.



I bilo je neizbježno.

Lepršave grlice moraju tragati svoje pute.

Otišla si.



Zaledili smo se.

Bili smo dvije kristaklne statue.

Imali smo samo par zajedničkih poveznica:

-Sjećanje na tebe , slike, par ukosnica,jedan kalendar,

čioda, nekoliko zagubljenih staklenih krhotina, nešto zapisa i mnogo...



Vrijeme nije teklo. Samo se praznina njihala i postaja sve dublja.



U početku smo osluškivali hoće li zacvrkutati umilni glasić:

-Ja došla.

Nisi dolazila. Ja sam vrtio glavom, a Galerija je odmahivala:

-D'bro.Dobro.Doći će.

Ne znam zašto, ali vjerovao sma joj.



I onda kolovoza tekuće godine čusmo:

-Ja došla.

Odgovorismo:

D'bro ,dobro...dobro nam došla.



(Morali smo upotrebiti riječi hroničara.Jer to smo postali.

Bilježnici protoka praznog vremena.)

Vjeruješ mi na riječ , jer osjetila si;

i Galerija i ja smo se istog trenutka odmrzli,

procvjetali i zasijali tugom.



Naša Djevojčica je znala da je trebamo i došla je.



Nećemo reći u zadnji čas, jer čitav život je pred njom.

Ali reći ćemo,nikad nije ni odlazila,

jer nama njeno srce pripada.



21.08.2018.

Sretni Bajramski Blagi dani













Dođu ti lijepi i blagi dani ,

kada sve miriše na ljubav 

i prijateljstvo.

Svi pogledi uprati u nebo,

srca se raznježe.

dušu obuzima milina i blagost

sveprisutna je Božija Milost i dobrota

sve ruke postaju prijateljske,

svi ljudi dobre volje postaju bliski  rod.


Eh , da su svi dani takvi,

daće Milostivi pameti potrebitim.



Sretne bajramske dane svim iskrenim vjernicima.





07.08.2018.

Ako možeš zaboravi











Malena moja

ti su djevičanska ljubičica

moja modra rijeka

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi



tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi




29.07.2018.

Sjećanja o Oliveru Dragojeviću











Svi će van prićat' - Premino legendarni pivač Oliver Dragojević.I ,otom potom ,nabrajat' puke činjenice.Te Oliver ovo ,te Oliver ono.

Šturo i nemušto.Ćlančić, u par riči sprcat jedno bogato življenje,jedno poetsko - muzičko vrelo i fajront.


Aha,kako ne!


E. pa mi nećemo greti tim putem,jer ne mere to tako.

Srećom , i Božijom milošću imamo i vremena i jubavi da pišemo sićanja.



Usnia je veliki čovik ,koji je jubio i živija život,

i pretočia ga u stihove,koji su plijenili jubavlju,

iskrenim porukama , bolom i tugom,

jer eto takva vam je svaka prava jubav.

Stihove zavio u nježnu muziku.

plemenitošću prijemčivu svim onom lijepim insankama

koja ljubav,bol i tugu, ali i sreću i radost,

prelipog života u svojim krhkim srcima nose.



Mi ,mahalaši smrt ne prihvatamo,mi život slavimo,

jer voljeni i dalje žive , u jednom lipšem svitu,

gdje nima boli i tuge,

gdje jubav,dobrota i milost vično sjaje.



** Sjećanje Prvo



Sve san i' zva Mila Nadalina



Jema je'na lipa

i još je'na mila

pa još je'na draža

bezbroj njih

prelipih bambina

i poneka raskošna šjora

Milostivi da mi duši prosti

sve san i' zva Mila Nadalina

blesan

nisan ih znan razlikovat

torte su znale od jajinca mišat

podobro i raznoliko

a za mene jenu milosnu

od badema slatku tortu



ljepote mile

eh što su mišat znale

jajinca ko vjetar lišće

ništa mikser

sve zavisi od damara

i pokreta

u kakvu si formu

jubav meto



Eh,Princeze moje

gdje ste sad...

a srcem djetinjim

miris jasmina

ne prestaje da titra

i boli





   

23.07.2018.

Neznana











Prepisah srcu

svu ljepotu

Ogrtača...

ostadoše snoviđenja

Neznane

ali kako vratiti vrijeme

kad se od mene ukrala

Princeza snena





22.07.2018.

Žena u ljepoti svoje nagosti























Jednom davno rekoh joj , volim te Mila.

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi,i rekla:



-Volim i ja tebe ludice,ali zašto suze u tvome oku.



Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.



Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.



* Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.



Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.



Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim. Još uvijek.



Ne radi obnaženosti, koja je uvijek lijepa,nevina i krhka u svojoj čaroliji,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.




*



A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?



Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.






Noviji postovi | Stariji postovi