I kad ne znam šta
i kada se ne sjećam kako
ništa više ne razumijem
a će riječi kliziti
po ovom oceanu tuge
nošene starim bolima
daleko od tebe
mila moja
tako
ponekad tuga nenajavljena
bane ko sjena
ko valovi
što prijete da ruše sve
i osjetiš da tek kap krhka si
koja samo sni
i uspomene navru
tuga ih nosi
od mene do tebe
Sjećanja su tako prelijepa
bliska
milostiva
ljubavi moja
samo pate kroz vrijeme
a bol nepodnošljiva
nikad ne prestaje
oprosti mi
sjeno duše moje
molim te
ako nekad vidiš
kapljicu koja suzom miriše
na licu mom
nikad je ne briši
voljena
jer se u njoj
u toj suzi violetnoj
rađa novi san
dok ležiš kraj mene
i dušu mi miluješ
dobrotom
čiste ljubavi
