Ne rekoh joj volim te
ne bi čula
daleko je odlutala snima
Ne rekoh joj udaj se za mene
ne bi čula
jer je dijete tada bila
Rekoh joj mnogo toga
nije čula
jer krugove i slomljenu ljubav ima
Pomislih vratiće se ona
možda se sjeti
da jesen čednost Anđela rađa
Vidi pjesničke naive
vidjelac i slikar vazda osta
šumi lišće zlatno
Ona se djetinje čudi
a zloguki gavran sokacima njene mladosti
grakće i krila joj aplauzima krši
