Nije vrijeme krivo
zaboravih ti ime
anđelu mili
a zabranih srcu da ga pamti
sve se nešto pitam
kako se ono TI zvaše
oprost molim
jer sjećam se
muziku nježnu
bojama dišeš
snove nevine
ljepotom svojom živiš
dobrotu iskonsku
poklanjaš
ne sluteć zlo
dotakneš srce
ono zatreperi
nema se izbora
voli
i zapjeva
bilo što
a dijete ko nala maca
šta ono zna
razigrano i veselo
samo odi
najčešće zaluta
u obasjanom gorju
zaboravljajući rajski vrt
u mojim čežnjama
ostavljajući tanane zvuke
raskoši svoje
