Potrgala si bajku , a ne znaš

Dobar dan mili  Anđelu

ja još uvijek pišem ti pisma zagubljena

 prelijepa ženo kojom mnijeh život provoditi

 nježna krhka čedna prirodna i savršena

 Volim te  Cvijete moj

 

u pokušaju  da te raznježim

ispričaću ti bajku o kučici i cvijeću

Jednog marta bijah sam i tužan

nekim proviđenjem ostavljen

Srebreni Mjesec zasjeo

ne miče se

svjetlucav i blag sjećanja nosi

napisah povijesti krik

Prelijep  iskren nerazuman

o tebi jedina 

o nama blaženim 

o danima ljubavlju bojenim

Avaj

niotkud

zajauče vjetar strašni

ledana tuča istrže stranice iz srca

sklopih  ruke sleđene

spasih samo par stihova razbacanih

ali kako da ti ih  poklonim

slijepilom  ne vidim  kamo lebdiš

Potrgala si bajku

a ne znaš

dite si nevino

kako ćeš znati

kako sve nekraju odi

kad martovske ide punog mjeseca lede

srce  djetinje

Čitave dane bijah sa tobom

čitave noći se borio sa našim morama

i sanjao te

blistavo čednu

i  budio se

bolno uplašen

i  sanjao te

violetnim đardinima nalik

i nježio se

koliko ljepota u tebi ima

i sanjao nas

gorimo u plemenu

i snježio se

Oprosti mi

možda te uznemirim

obećavam neću dugo

nisam više od ovog svita

ja sam samo malo zaljubljeno dijete

moj mili anđelu

moja tugo

ne vidim dalje od srca

koje tobom diše

i  pominjuć ime tvoje

sve tiše

nježnije

i još  tiše

cvjetove tvoje neubrane sanja

treperi  i diše

a ledena rosa niz lice slazi

A jednog prelijepog iskrenog Božijeg dana

možda te gane

naša kučica u cvijeću