Kada insan nakupi kalendara , koje nema više ni svrhe brojati , postoji mogućnost da se tokom njihovih prikupljanja ; iz dosade , radoznalosti , sujete , snobizma , slučajnosti , možda i neukosti pročita , nauči , nabuba , spozna , upamti … nešto mimo uobičajenih edukativnih šema.
Koliko je to dobro ili loše ? Opterećujuće , ponekad frustrirajuće , često egomanično , … ! Tko da zna?
U našim vremenima disidenti i avangardni umjetnici su bili egzotične biljke koje smo pokatkad posmatrali , a u dokolici čitali . Jedan od takvih je bio Borislav Pekić, mora se priznati svestran i plodan umjetnik . Za ovaj zapis , ( ali i općenito ) , njegov rad nam nije previše važan , izuzev naslova romana:
“Godine koje su pojeli skakavci”, (I -III tom; Borislav Pekić, BIGZ, Beograd,1987.-1990.)
Osim u prirodoslovnom i kontekstu Mojsijevih / Musaovih putešesvija i vremena , godina gladi ,skakavaca i drugih pošasti i Pekićevih prosedea i opservacija sublimiranih u naslovu navedenog romana nismo se često susretali sa tim izrazom.
A onda nas spotakne objava na blogger.ba sa istovjetnim “ umnim autorskim ” lajt motivom;
“a skakavci pojedu godine” .
U kalendarima ima ugrađen Pavlovljev refleks nevjerovanja u totalne koincidencionalne slučajnosti i tada zazvone zvona koja se ne smiruju dok se ne pronađe izvor javljanja .
Nama je to lako . Kako se ne razumijemo u informatiku , osim za potrebe najnužnije komunikacije , zamolili smo suradništvo da nam u informatički sustav ugrade program za detekciju znanosti i umjetnosti , čuvenog Whiteloves Blekilijevog instituta .
Kompletan tekst zvonjavne objave smo propustili kroz filter i reciklažne segmente. Kao neupućeni , ulašteni oldtajmeri ne znamo koliko su tačne te kompjuterske analize , ali odgovorno tvrdimo da u dosadašnjem radu nismo naišli na analitičke ili pragmatične anomalije programa, osim što je jezik programa dosta robotski , suhoparan i shematizovan; skoro istovjetan jeziku neukih, prepisivača , ubleha i dupljaka.
Ishod kompjuterskog “krčkanja” prenosimo u cijelosti :
” Objava ” Zmaj ” neautentična ; slijedi reciklažno filtriranje .
Od dva otrgnuta stiha pjesme Pojačaj i žene i piće od Baja Mali Knindža ,
kad ne mognem uzeti ni dati
to se vise zivot nece zvati
napravljen je jedan ,i neznatno proširen sa sažetim nadoštiklavanjem kafanskog motiva iste bedastoće i kičeraja,
-dodat je naslov knjige “Godine koje su pojeli skakavci”,
-zatim su uvrštene malo oblandirane riječi “Parisienne Parfemska garderoba i Profil – PunMiris ” od 10. mar 2022.: Probat cu opisati zasto volim drogerijske mirise. … Obuci najstroze poslovno odjelo, ali stavi jedan malesni brosic i ovaj parfem – bolje .. .i …”
(Opaska uz ovaj navod : Ciklirani tekst nejma intelektualnih predispozicija da bi se uvrstili elementi koji asociraju na parfemsku neodoljivost Žan Baptist Grenvila , ali ih ne treba zanemariti ).
-Takođe nisu pronađene nikakve poetske , emocionalne , razložne, a ni rodne ( gluho bilo – op , autora ovog zapisa ) poveznice Ramedios la Bella sa tač poentom : “nikada niko neće vidjeti da je pao.”
-Na osnovu uputstva kako napraviti papirnog zmaja ( nasumični odabir mnogobrojnih uputa i uzorka ) , bez autorskog motiva i uz minimum vlastitih riječi dobijete zaokruženu cjelinu .
Zaključak : Definitivno , nije se desila poezija , već najprostija skalamarija.
Radi potvrde autentičnosti filtriranja i reciklaže u cijelosti navodimo uzorkovani tekst :
“Zmaj
( izmućkao ) katran
Kad ne budem mogao vise, kad se tijelo preda a skakavci pojedu godine. Tada ću obući svoje najbolje odijelo i diskretno, iza uha, staviti svoj miris sto opija.
Otići ću u najbliže polje i pustiti papirnog zmaja. Ima da trčim kao lud a moj zmaj da leti visoko.
Kada bude dovoljno visoko, pusticu ga, i nikada niko neće vidjeti da je pao.”
—
U likovnoj umjetnosti ovaj postupak je istovjetan najnecjenjenijem obliku kolaža ili vehte “modrenističke ” konceptualnosti baziranih na tuđim rukotvorinama .
Pomozite nam da se sjetimo kako se to naziva u teoriji književnosti: citatnost, fragmentarizam , prepisivanje , plagiranje, skalamerija …
Izvinjavamo se , a i ne morate nam bezuslovno vjerovati , tekst je nastao impulzivno , bez dubljeg , zlomislenog predumišljaja ili uzročno posljedičnih reminiscencija ; tek toliko da nam se zvona u glavi smire.
Citatnost nije plagiranje. Lijepo što ste prepoznali rečenicu, ali je naslov iskorišten kao metafora za starenje; kompletan tekst ima drukčiji smisao, nepekićevski, već se više odnosio na Katranov dijalog s Vasionkom, a Vasi gotivi Pekića. Meni baš dovitljivo i simpatično 😊
Dobar veče raro ,
nemam namjeru da se sporim.
Što napišem to je moje viđenje .
Moj zapis je pisan na temeljima osnovnih pravila citatnosti i ukazuje da je 90 % teksta Zmaj prepisano od drugih autora/ izvora od kojih je Pekićev naslov tek mali dio , , ne zakljućuje , nego postavlja pitanje eventualnom čitaocu : kako nazvati takav tekst .
Srtihovi Baje Knindže su metafora za starenje , a Pekić u svome djelu govori o nečemu drugom , a što nema nikakve veze sa tekstom Zmaj.
Pekić se oslanja na Prusta “Traganje za izgubljenim vremenom” , Kundera ” Lakoća postojanja” , Beket ” Čekajući Godoa” , Haskli “Vrli novi svijet” , ali i neke druge autore Markez , Borhes , Sartr , Kami , Crnjanski , Kiš… ( trebalo je opravdati i ispuniti tri toma za jedan naslov ) .
No , to je previše materijala za blogersko razmjenu mišljenja , po mahalskom pametovanje , te bih se rado isključio iz dalje diskusije , koja bi u principu morala trajati godinama , a to u svakom slučaju nije svrha mog zapisa.
Hvala na neočekivanoj posjeti i pojašnjenju šta nije citatnost.
A đardin i karamfil su mnogo ljepši , mirisniji , raskošniji i poetskiji ( ujedno i izvorni mahalski ) izrazi od visibabe i mace, za anamo onu i anamo onog.
No , svako po ličnom iskustvu o vlastitoj rodnosti.
Sretno malena i čuvaj se citatnosti.
Eventualni čitalac tad hitri odgovor dade da se tekst ne naziva plagijat već kompiliranje, da prostiš.
Hvala Malena , baš me raduješ .
U svom završnom obraćanju eventualnom čitaocu je izrečena prikrivena molba ,
odnosno ostavljena mogućnost da isti dopuni moje skromno znanje i nepoznavanje svih elemenata u prepisivačkim segmentima teorije književnosti.
Ti si mi pomogla da dođem do još jedne moguće definicije teksta “Zmaj ” .
Iako pojam kompilacija ne nađoh u Bitijevom “Pojmovniku suvremene književne teorije ” rado prihvaćam tvoju intervneciju i unosim:
kompilírati /definicija/ : sastaviti/sastavljati cjelinu (književno djelo, popis i sl.) od dijelova iz raznih izvora; paljetkovati, (po)pabirčiti, sklopiti/sklapati, složiti/slagati
Izvor Hrvatski jezični portal (ne znam da li je prihvatljiv) .
Hvala velika.
Definicija je sasvim prihvatljiva, samo ne znam koliko je primjenjiva na sâm napisani post. Da taj post ima književnih pretenzija i da je predstavljen kao autentičan i originalan, bio bi kompiliranje (i to bi bio plagijat), ali meni, s aspekta namjere, više liči na internu prepisku postovima između dva blogera koji samo aludiraju na njima poznate izvore, a ni trolanje nije izuzeto, pa Vam se istinski divim na entuzijazmu da napišete ovoliki osvrt.
Raro hvala na svemu
tebe je zahvalno imati za prijateljicu.
Od srca čestitke i najljepše želje u svim tvojim nastojanjima i stremljenjima.
Lično , baš i nisam beš entuzijastičan glede svoga tekstom , jer je meni u principu strano ukazivati na tuđu neutemeljenu osionost , bahatost i umišljenost. Za nevjerovati , imam preča posla.
Ugodnu noć , djevojko djetinjeg srca i britkog uma.
Mogli ste mi poslati link od tog programa za prepoznavanje plagijata, da ne filtriram po glavi đe mi šta zvoni, a zvoni li zvoni i nikako da se sjetim šta tačno 😊
raro
obećavam, ako Bog Milostivi da , imaćeš sve komponente za sastavljanje vlastitog tragača za prepozanavanje mnogih anomalija , ne samo plagijata.
Zaslužuješ to.
Laku noć i prijatne snove.