Poezija – riječ , pojam ili esencijalna potreba

Pjesma je dio ljudske opstojnosti . Provjerite . Ne trebate ići daleko , u vama je zapisana.





Mojoj dragoj poetes

Život i Usud uvijek nalažu permanentnu potrebu traganja za što kvalitetnijom koegzistencijom i kompromisima , zasnovanih na principima ” nesvrstavanja ” .

U kratkoj , ali jezgrovitoj poetskoj crtici Šta je pjesma , svaka Poetesina riječ streličarski pogađa u srž i bit , ali otvara mnoge kauzalnosti koje treba barem ovlaš preispitati i eventualno q. e. d .


” Bog je Adema / Adama naučio riječima…”

Ali da te riječi imaju smislenost i razumljivost dao im je međuzavisno poetsko tkanje , čiji je vrhunac u Kitabu.

“Ova knjiga nije djelo ni pjesnika ni vrača… “

Odredivši njeno porijeklo Uzvišeni nikada ni jednom riječju nije anatemisao pjesništvo i pjesnike . (Lično mislim da je filigranskom poetikom Objave uradio suštu suprotnost toga ! )

To su učinili neuki žreci koji su u ime vlastitog probitka i sluganstva jednu čistu , iskrenu vjeru podijelili na 222 sekte . ( Molim te zaboravi prethodni navod , jer nikako ne želim diskusiju o religiji , glede činjenice da je svakom čovjeku dato pravo izbora na koji način će osjećati i ispoljavati privrženost Božjem nauku . )

“A doći će dan kada će se živjeti samo od tri riječi !”

Uz hiljaduprocentnu potvrdu te premise , moram parafrazirati tvoju drugu misao da mi obitavamo sada , u ovom materijalnom svijetu bremenitom nebrojnim iskušenjima , nedaćama , emocijama , potrebama … u kome je odabir verbalne korespodencije ono što odvaja insana od hajvana i insana od hajvanskih insana.

Vidiš Poeteso , mi ne možemo pobjeći od onoga što jesmo ( ili nismo ) i onoga što bilo kad izustimo . I Ti to vrlo dobro znaš .

Ljepota (poetika) govora je u nama zapisana Njegovom Milošću , Dobrotom i Ljubavlju.

Nasuprot tome verba opscena nas udaljavaju od “dana kada će se živjeti samo od tri riječi ” i uvode u beskonačni konflikt sa milošću, dobrotom, ljubavlju , koji eskalira zlom i normalno pržunom .

Oprostićeš mi Raro , nadam se , ja biram poetiku u govoru kako bih na najprikladniji način pokušao artikulisati svoje misli , boli, radosti , emocije , strasti … , ljubav i karitativnost (ev.) dostojne Božije milosti u svojim svakodnevnim molitvama i interakciji sa svojom nutrinom i vanjskim svijetom.

I na kraju krajeva ( ‘prosti mi na digresiji i riječima koje bi neukim mogle značiti suprotno od “pomjeranja koja nisu flert ” ) , kako bih prepoznao tvoju ljepotu , duhovnost , iskrenost … biljurnu djetinju dušu neizmjerne milosti krcatu, da nije tvoje skoro nenadmašne poetike i harmoničnosti tkanja poetike i uma.

Zdravstvujte , … navsegda , bez izvijanja desne obrve i onog nehajno zabrinjavajućeg : d'bro , dobro .

Dopisano

I.Mene su i teorijom i praksom učile kako se mijese , oblikuju i prave pite i kolači … , ali isto tako i pozija , slike i jošten toga lijepoga i slasnoga , ali je uvijek naglašavano : Ili to imaš u sebi ili nemaš , to je nebeski dar. I bome , čini mi se , naučih “potrefiti mjere, energiju, želje, pažnju i ljubav ” zahtjevnih meštrica u kojima se ” taložilo iskustvo, rutina i viševijekovna tradicija …” Oprosti mi , mahalaš uvijek ostaje mahalaš , bez obzira koliko se trudio da bude poeta .

II. Kao potencijalni poeta u zapis nisam htio uvlačiti uzvišenu duhovnost i poetiku ilahija, kasida i drugih duhovnih pjesama zasnovanih na religijskim tradicijama i estetskim nazorima, jer bi diskurs zapisa mogao skrenuti u neodgovarajuće vode .

III. Obzirom da pismenije prevazilazi okvire lične korespodencije odlučio sam ga natandariti na javnu oglasnu ploču .

5 komentara

    1. Eh Filteru , filteru

      Ne moš’ ti mahalaše dohavizat pameti .

      Oni drito pa u sridu. Tu ni filter ni cenzura , pa čak ni vrele mašice ne pomažu.

      Pretpostavio sam da ti to sa sobom eglen – beglenišeš , jer nisi jedina kojoj se vijugama lomataju te iskonske džidži – midži baje , i tada ne daš da ti tamo neki tujin baje valja. A mere bit da bidne da je sada u pitanju ona mahalska:

      “Sebe kara , sebi u njedra ronda, al mere bit da nekome koprisne lekcije brunda i lomata ”

      Otklanjajući šalu , tema ( poezija – pjesma ) mi se učinila vrlo nagodnom za kratki osvrt u kojem bi se istakla njena kompleksnost i data jedna od mogućih “pučko-laičkih ” ( možda se neki drugi put u nekom ekspozeu usudim reći svjetovnih ) viđenja onoga o čemu si ti mrsila i rastezale na osnovu respektabilnih duhovnih znanja.

      Oprostićeš mi malena , kad nešto ode u eter to više nije privatluk , i uvijek postoji mogućnost da se to kao neželjeni i iskrivljeni eho vrne i zakuca drito u čelenku , u ovom slučaju u prelijepu mudru glavicu.

      Ne rekoh li proročki : nećemo dignutih obrva i niječne saglasnosti : d'bro , dobro.

      Najiskrenije (!) , oprosti mi s Milošću Božijom.

Komentariši