Hronologija je čudna puzavica ovisna o pjesničkoj slobodi ili blesimetru pripovjedača
Još kasnije dodano / natakareno
Svako malo pogledam a filter nit plavi nit crveni , a ponajmanje se žuti ,
već mukom mući navodi na kauzalnu dogmu brišuć sumnju : Šta to svijetli u Selu švrakinom .
rara , neko ( prelijepo i svijetlo) kaza obzorje osvrta zamandalila.
Hajd da se prevarila pa ušla u magazu sama , ni po jada.
E ne mre to tako.
Ma neću ja ni časa sahatat već grem sve istefterat. Ono ni po babu (ocu) ni po stričevima (amidžanma) . Aha kad bi se lagali!
*
Dopisano / poslije natandareno
a zapravo prethodno uvodli napisano
Dobar dan raro
samo provjeravam da li si prohodna za komentare .
Nisam nagodan za mišljenja od jedne riječi ili jedne rečenice . To mi je ko da se nisam ni javio.
A tvoje pisanje budi emocije i sjećanja i iziskuje pomno proučavanje i razmišljanje i sukladno tome davanja konkretnog , ali i komparativnog , ne mogu reći kompetentnog mišljenja , koje uvijek prevazilazi obim komentara.
Bez obzira na prohodnost , svoj ću komentar u svakom slučaju nijetom natandariti i pustiti da plovi Modrom rijekom.
Ti javno objavila , ja javno dao komentar. Nema ljutnje . Puko kvitanje. Džab džabe ti je da se trzaš i negoduješ. Ne moš ti blentavu glavu pameću nadolmiti , pa to ti je.
Mir sister peace.
Mir sestro selam .
Dogovoreno!?
Pu , pu ( ono po seljački ovlažiš / ma šta ovlažiš. hekneš po dlanu ) , evo pet poštenih da je hiljadu poslova , jer sve je igra …
Čujemo se uskoro .
Sretno i zdravstvuj , … navsegda.
*
Absquatulate! Đe me nađe ( a i riječ bome ) . Posred malog a djetinjeg mozga. Veliki je dobrano kolidiran i kompromitovan ozbiljnošću ” života ”
Ali i pored najboljih htjenja ovi ti Absquatulate no pasaran . Ni vako , ni nako. Imam pravo bar malkice , dužnim izvinjenjem negodovati.
Znaš to Ivana : Igra je igra i u dunjalučkim danima nema ništa izvan toga.
Nažalost ljudi su jako pametni . Ako se igra pretvori u beskonačno pametovanje rodi se dosada i samoća kao uvod u egomaničnu taštinu i glede toga ” hrabrom ” odabiru ” života” po uzoru na odrasle . A to je isto što i odabir četiri u bijelo obojena zida bez vrata i prozora , sa jednim nepodobnim i vrlo često iskvarenim emiterom slika i riječi .
Obično neuki ne shvataju da insani , kao (ni ) hajvani ne biraju život. Njih je začećem odabrao život i oni igraju po njegovim pravilima.
Viša sila , život , suđaje u svojoj uzvišenosti i sveznanju su im ostavili mogućnost izbora . U tom prividu slobodnog izbora , način na koji igraju ih vodi u pravcu koji rezultira unaprijed određenom činjenju ili nečinjenju i krajnjoj postulati : suđeno je . A onda , na kraju balade , shvate popriličnu praznoću laži koju odrasli , ” pametni i odgovorni ” serviraju.
Ti to sve , svojom intuitivno – iskustvenim percepcijama , pretvorila u “igru staklenih perli” i formulisala u par premisa:
-“ Sve je samo igra…
Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu.
Život je samo jedan , sve je ostalo varka…
Prošlost je sumnjivi i varljivi savjetodavac jer se oslanja na nejasna sjećanja i neke lažno tkane privide , noseći tegobu ili olakšanje. A mere biti ( gluho i ćoravo bilo) i obadvoje , objene u isti vakat .
Sadašnjost nam bježi neumitnom brzinom i već u ovom momentu ona je prošlost. Ona je samo jedan treptaj sna.
Budućnost je niz nesagledivih i višeslojno zamišljenaih iluzija kojim treba prići sa krajnjom skepsom jer nas , sasvim izvjesno vodi u kabur. “
Zato bih poručio ” Fikreti ” :
Ostavi se igre staklenih perli. Iako je prelijepo umna i predivno bezrazložna i pusti prošlost nek miruje . Nisu od ve'ke pomoći . Zaboravi šu'veli i nedolazeće sutra . Igraj se , juri , u zagrlja drgom juri i živi danas , jer svakako nemaš bolje ( izvjesnije ) opcije . A prevdeno na najtijemoguću skraćenu mahalsku percepciju obitavanja i persistiranja u ovozemaljskom đardinu se mogu sažeti u par najprostijih , da prostiš rečenica :
-” Mene su učili iskona kalnedari da se igram i bezglavo za ljepotom Božijih insanki jurim , da volim , radujem se , tugujem i pijem ( ugh i ugh , d'bro d'bro… ) , da mi Ona ( Ina ) mezetluke i dušeke sprema … Htjedoh napisati posteljinu sprema , ali mi to zvuči nekako vrlo ozbiljno ,vehto , monotono i nimalo poetično . U mahali još nijedan , nikada , ni jednoj nije rekao : hajmo se posteljinisati . Ima tih tako romantičnih , lijepih , nježnih i poetično samozatajnih glagola izvedenih od riječi jastuk , šilte , dušek ili napriliku divan . Međutim o tome nećemo danas divaniti iako su to neizbježni dodaci igri zvanoj ljubav . ”
Ali Malena , igraj po pravilima koja ti tvoje ogromno , iskreno , nestašno i plaho djetinje srce nosi .
I ne boj se .
Čak , ako treba skočiti sa najviše litice koja ponorima vlada , djetinje kažeš hop i skočiš . Igra i snovi vode drito u okom nemjerljivi Ocean gdje tišina sni i vječna ljubav vlada ; gdje čeka će te jedna topla i nježna muška ruka ( znaš onu : desna u lijevoj …) . Nema važno ako je nekad nevjerna bila . Damari koji u njoj neutješno i beskonačno vriju pitaće te :
-” Gdje si dosad bila , Ljepoto mila…”
Jer ako ponekad ne hopnemo ( nekoj sretnici je dovoljno i jednom ) čitav život ćemo se pitati :
– Šta bi bilo…
Juče ne skočiš , danas ne skočiš , sutra sigurno nećeš skočiti ( Sui generis Blekili Whitelove Institut Dg.: strah od visine i letenja ) i eto migrena i tisuću i jednog pitanja i boljki , a bome i kokuzluka. I vakog i nakog. Pi’ , pi ‘ , pi ‘ nalet ih bilo . Daleko im naopaki jendek od naših toplih kućica u cvijeću.
