Absquatulate , no pasaran

Hronologija je čudna puzavica ovisna o pjesničkoj slobodi ili blesimetru pripovjedača

Još kasnije dodano / natakareno

Svako malo pogledam a filter nit plavi nit crveni , a ponajmanje se žuti ,

već mukom mući navodi na kauzalnu dogmu brišuć sumnju : Šta to svijetli u Selu švrakinom .

rara , neko ( prelijepo i svijetlo) kaza obzorje osvrta zamandalila.

Hajd da se prevarila pa ušla u magazu sama , ni po jada.

E ne mre to tako.

Ma neću ja ni časa sahatat već grem sve istefterat. Ono ni po babu (ocu) ni po stričevima (amidžanma) . Aha kad bi se lagali!

*

Dopisano / poslije natandareno

a zapravo prethodno uvodli napisano

Dobar dan raro

samo provjeravam da li si prohodna za komentare .

Nisam nagodan za mišljenja od jedne riječi ili jedne rečenice . To mi je ko da se nisam ni javio.

A tvoje pisanje budi emocije i sjećanja  i iziskuje pomno proučavanje i razmišljanje i sukladno tome davanja konkretnog , ali i komparativnog , ne mogu reći kompetentnog  mišljenja , koje uvijek  prevazilazi obim komentara.

Bez obzira na prohodnost , svoj ću komentar u svakom slučaju nijetom natandariti i  pustiti da plovi Modrom rijekom. 

Ti javno objavila , ja javno dao komentar. Nema ljutnje . Puko kvitanje. Džab džabe ti je da se trzaš i negoduješ. Ne moš ti blentavu glavu pameću nadolmiti , pa to ti je.

Mir sister peace.

Mir sestro selam .

Dogovoreno!?

Pu , pu ( ono po seljački ovlažiš / ma šta ovlažiš. hekneš po dlanu ) , evo pet poštenih da je hiljadu poslova , jer sve je igra …

Čujemo se uskoro .

Sretno i zdravstvuj ,  … navsegda.

*

Absquatulate!  Đe me nađe ( a i riječ bome ) . Posred malog a djetinjeg mozga. Veliki je dobrano kolidiran i kompromitovan ozbiljnošću   ” života ” 

Ali i pored najboljih htjenja ovi ti Absquatulate no pasaran . Ni vako , ni nako. Imam pravo bar malkice , dužnim izvinjenjem negodovati.

Znaš to Ivana : Igra je igra  i u dunjalučkim danima nema ništa izvan toga.

Nažalost ljudi su jako pametni . Ako se igra pretvori  u beskonačno pametovanje rodi se dosada i samoća  kao uvod u egomaničnu taštinu i glede toga  ” hrabrom ” odabiru  ” života” po uzoru na odrasle . A to je isto što i odabir četiri u bijelo obojena zida bez vrata i prozora , sa jednim nepodobnim i vrlo često iskvarenim emiterom slika i riječi .

Obično neuki ne shvataju da insani , kao (ni ) hajvani ne biraju život. Njih je začećem odabrao život i oni igraju po njegovim pravilima.

Viša sila , život , suđaje  u svojoj uzvišenosti i sveznanju su im  ostavili mogućnost izbora . U tom prividu slobodnog izbora , način na koji igraju ih vodi u pravcu koji rezultira unaprijed određenom činjenju ili nečinjenju i krajnjoj postulati : suđeno je . A onda , na kraju balade  ,  shvate popriličnu praznoću laži koju  odrasli , ” pametni i odgovorni ”  serviraju. 

 Ti to sve , svojom intuitivno – iskustvenim percepcijama , pretvorila u “igru staklenih perli” i formulisala u par premisa:

-“ Sve je samo igra…

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu.

Život je samo jedan , sve je ostalo varka…

Prošlost je sumnjivi i varljivi savjetodavac jer se oslanja na nejasna sjećanja i neke lažno tkane  privide , noseći tegobu ili olakšanje. A mere biti ( gluho i ćoravo bilo) i obadvoje , objene  u isti vakat .

Sadašnjost nam bježi neumitnom brzinom i već u ovom momentu  ona je prošlost. Ona je samo jedan treptaj sna.

Budućnost je niz nesagledivih  i višeslojno zamišljenaih iluzija kojim treba prići sa krajnjom skepsom jer nas , sasvim izvjesno  vodi u kabur. “

Zato bih  poručio ” Fikreti ” :

Ostavi se igre staklenih perli. Iako je prelijepo umna i predivno bezrazložna i pusti prošlost nek miruje . Nisu od ve'ke pomoći . Zaboravi šu'veli  i nedolazeće sutra . Igraj se , juri , u zagrlja drgom juri i živi  danas ,   jer svakako nemaš bolje ( izvjesnije ) opcije .  A prevdeno na najtijemoguću skraćenu mahalsku percepciju   obitavanja i persistiranja u ovozemaljskom đardinu se mogu sažeti u par najprostijih , da prostiš rečenica :

-” Mene su učili iskona  kalnedari  da se igram i bezglavo za ljepotom Božijih insanki jurim , da volim , radujem se , tugujem i  pijem ( ugh i ugh , d'bro d'bro… ) , da mi Ona ( Ina ) mezetluke i dušeke  sprema … Htjedoh napisati posteljinu sprema , ali mi to zvuči nekako vrlo ozbiljno ,vehto , monotono i nimalo poetično . U mahali još nijedan , nikada , ni jednoj nije rekao : hajmo se posteljinisati . Ima tih tako romantičnih , lijepih , nježnih i poetično samozatajnih glagola izvedenih od riječi jastuk , šilte , dušek ili napriliku divan . Međutim o tome nećemo danas divaniti iako su to neizbježni dodaci igri zvanoj ljubav . ”

Ali Malena ,  igraj  po pravilima  koja ti tvoje ogromno , iskreno  , nestašno i plaho  djetinje srce nosi .

I ne boj se .

Čak ,  ako treba skočiti sa najviše litice koja ponorima vlada ,  djetinje  kažeš hop i skočiš  . Igra i snovi  vode drito  u okom nemjerljivi Ocean gdje tišina sni i vječna ljubav  vlada ;  gdje  čeka će te jedna topla i nježna muška ruka  ( znaš onu : desna u lijevoj …) . Nema važno ako je  nekad nevjerna bila . Damari koji u njoj neutješno i beskonačno vriju pitaće te :

-” Gdje si dosad bila , Ljepoto mila…”

 Jer ako ponekad ne hopnemo ( nekoj sretnici je dovoljno i jednom ) čitav život ćemo se pitati : 

– Šta bi bilo…

Juče ne skočiš , danas ne skočiš , sutra sigurno nećeš skočiti ( Sui generis Blekili Whitelove Institut Dg.: strah od visine i letenja ) i eto migrena i tisuću i jednog pitanja i boljki , a bome i kokuzluka. I vakog i nakog. Pi’ , pi ‘ , pi ‘ nalet ih bilo . Daleko im naopaki jendek  od naših toplih kućica u cvijeću.



    
    					

Komentariši