Preklinjem umilni zvuk saksofona
zarobljenog tišinom maglice beskraja
a jesenjom tugom stere
kišni asvalt uspomena
oplemenjenom od boli
ljepotom tvojom
zaustavi vrijeme
Slobodom u očima
usnulom ljepotom lebdiš
na valima nebeskih oceana
kradući muziku čežnje i plima
meni sretniku snova
rastanaka i boja
dodirujući me mirisom djevičanskih ljubučica
ja Konj pognute glave
talasajući tango se sudbom
oplakujem onu krhku noć
kad skršilo se nebo tvoje
a dvije crne zmije iz očiju
boje ljubavi i snova
kliznule na srce moje dračom i tugom
milujući merhuma rođenog tvojom nutrinom
da krvlju da mesom da jecajem
bez kože bez kostiju bez suza
tonem ka razmeđi ledenih svijetova
vječne ljubavi domu svome
Za ovo imas veliki lajk od mene 😉
Dobar dan Katran,
Hvala na odvojenom vremenu ,presedan posjeti , i podršci , bez lažne skromnosti , zaista dojmljivom audio-vizuelnom poetskom zapisu.
Sa zahvalnošću koristim nenadanu priliku da se javno ispričam za dvonavratnu strogost u nekim prethodnim vaktima i zamolim za oprost.
Sretno