Ženo moja srećna ne plačem ja
kad mi jube jedina mre
to suza sama licem gre
U suzi toj
ljubav jedna tiho
postaje vječna
Ženo mila ne plačem ja
što odru trnjem bijelih ruža i poljskog cvijeća hodim
okom hoću fantaziju tuge da prebrolim
U oku tom
djevuška mila tiho
ljubav je čudesna bila
Ženo jedina ne plačem ja
što ispod taš kamena
moja je tuga zemljom pokrivena
Ne tugujem tugu svoju
sebe je tiho srcem od kristala poklanjala
za naše snove se nebu darovala
Ženo čarobna ne plačem
nikako ne plačem ja
jer grijeh je ljubav žalovati
ljubav jedinu
slaviti a suzom tiho svjedočiti
grijeh je u bolu nizbježni
