Ti
snena i stasita
okupana crvenilom sutona
u bijeloj vjenćanici
koja hoće da bježi
da prepukne
da otkrije ljepotu
koja se ne bi smjela noću skrivati
život počinješ da budiš
prelijepa i sramežljiva
brmenita oblinama i sjajem
sa likom djevojčice što sanja
ljubav
obasjana zvježđem
ljepotom koja postiđuje krajolik
pružaš ruke
meni sretnom
srcem tvojim čednim
zapisanim
sa tobom jube moja
tuga se gubi
tek malo sjete titra
koja neoprezom može da je vrne
i zato zabrani mi
čednošću duše tvoje
povratak
u samotnu tugu i bol
Zadivljujuća Grace je više nego fantastična🥰❤️
Draga Senorita
Čini me sretnim i raznježenim da ti se svidjela Zadivljujuća Grace.
Nastala je 1970. godine, kao dio diplomskog ciklusa – Studija renesansne ženske ljepote ( naglasak na Simnoeta Vespuči, Lise del Giocondo, Beatrice Portinari , Laura de Noves …)
To je jedini portret žive osobe koji sam uradio. Anđeo sa slike , Kosara Marija Magdalena je usnila nedugo nakon nastanka slike , u dvadesetoj godini.
Zbog te slike sam, većim djelom svoga stvaralaštva , napustio kruti formalizam klasičnog akademskog slikanje.
Duga priča. Možda je jednom ispričam.
To je prilijepi život. Prođe kao tren. Skoro svaku veče sjećanja vriju, raduju i miluju do suza.
Zaista mi je drago što si kušala život i što ga živiš punim udisajima.
Sretno Banditice i hvala.