Blekijeve priče / Kako se postaje Dobri čo'jk

Dječak , pas i anđeo ( Dio prvi) Misli se sve češće bave prošlošću. Hoće to s godinama! Insan uzme kantar pa mjeri dobra i loša djela . Bespomoćno gleda koja će tezulja pravagnuti i strahuje. Valja krenuti gora, a tamo nije baš jednostavno. Ma, zapravo jeste. Prvo ; više nemaš pravo izbora. Što je…

Nastavi čitanje →

Radujte se – danas je Božić

* Ponoćka u Franjevačkoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Sarajevu je , kao i uvijek , bila uzvišena i prelijepa. Srca blažena i spokojna. Duh Gospoda Jedinog  je dotakao srca iskrenih vjernika Imamo  vesele  teme danas.Razlog za radovanje. U mnogim  domovima se i srcem slavi. Nisu važna predubjeđenja, samo neka se praznuje. Ko slavi zlo…

Nastavi čitanje →

Vrime ko vrime , ljubav se zove

Ona sanja U snima snovi Modrozeleni krajolik Ruža života i Dobri čovik Vrime ko vrime i odlaskom ljubav se zove neumitno ka sudba zalasku slazi čovik je sam na svojoj stazi Kojim će putem krenit ne zna ni on ni zviježđe što ga sa cvijetnog neba ljepotom svojom miluje i gledi zavodljivo žmirka modrozelenom krajoliku…

Nastavi čitanje →

Vesna Višnjevac – In Memoriam 28.02.1978. – 4.12.2011.

  4.decembra 2011.u 21 sat sve je stalo Zvijezde su pojačale sjaj Zviježđe se razmaklo Bilo je veoma svijetlo jer kristalnim suzama Mjesec je slavio Vesna Višnjevac je usnila.   Još jedan Anđeo se uspeo na nebo.   Vesna Višnjevac -28.02.1978. – 4.12.2011. * *        Ona spava     Dijete u oblacima     …

Nastavi čitanje →

Zlo i morbidnost dvije beznadnežnosti i bezrazložnosti

Ili Treba (p)omesti manijake pjevaju Davorin Popović i Indexi Jedna transrodna beznadežnost prepiše trivijalnu bezrazložnost sa besmislenim naslovom Co & Co i pristavi je na uvid. Ničim , ama baš nikakvim spoljnim faktorom izazvana , druga besmislena beznadežnost odgovori nehumanim , mrobidnim i ksenofobnim komentarom. Ustreptali muški ženskić koketno i dodvarački odgovori prevarantskom i neukom…

Nastavi čitanje →

Dobri čovjek čuje poznate glasove i vidi prelijepe sjene u tišini Blagoslovljene zimske noći

Lapsus memoriae su ponekad brže od naših emocija i misli , posebice ako su uzrokovane duboko kompromitovanom kognitivnom percepcijom date stvarnosti i nesusretanjem dugim  mnoštvom vakata  , koji  neumitno , nošeni vjetrom, snijegom i kišom klize smiraju. -Ih jesi nam puno reko ! – ibretili bi se moji mahalaši kojih više ni , ali bi…

Nastavi čitanje →