Razmišljam Kako da te oslovim Gospođice… Ja ovaj i ovakav Ali kakav, ustvari Možda onaj koji osjeća ja želim da me osloviš moj ti nikad me niko tako ne zov moj da ti da ali moj Ti nikada možda te tako osjetim dušom da te milujem Moj ti poželjela si da otkrijem magičnu ženu djevojčicu…
Razmišljam Kako da te oslovim Gospođice… Jednom neznano prije nekog vremena dok je obitavao na zemlji Mali Princ reče svojoj Ruži jedinoj Mila ne mogu te ubrati boljelo bi te a ti poklanjam dušu svoju kroz ljubav u riječima Hvala Ti molim Te Ti oprosti mi
Nikad ne moli nikad ne reci ostani samo pruži ruku dame biraju ako vazduha zatreperi to je u redu dvoje se nije našlo a to nije dobro nedostaje pola priče onaj važniji dvoje se našlo ovaj put mimoišlo nesporazum žali godila bi riječ krhka dodir tvojih bedara nekako … ih osjećam u ovoj noći kad…
lijepa je ta riječ to adio ipak nikad ne reci riječ koja zbori zbogom ili do viđenja zbogom je opraštanje doviđenja je neiskrenost samo reci lepršaj dušo moja a se ne vrne manje boli odlepršala je